Tamo još 2015. kada smo u loncima u garaži na Kajzi ‘tražili’ naš idealni pale ale s kojim ćemo izletiti na tržište, po glavi nam se motala priča o tradicionalnom hefeweizenu. Odmotala se nakon par godina i poklopila s idejom o drugoj ‘homebrew’ kolaboraciji. Iskreno, kada je riječ o pšeničnom pivu, nismo puno dvojili. Kolaboraciju smo željeli raditi s Goranom Kramarićem, jednim od ponajboljih hrvatskih ‘homebrewera’ čija su pšenična piva na sceni stekla kultni status. Danas je slično i s našom zajedničkom kolaboracijskom verzijom za koju s guštom možemo reći kako je od sezonskog stila evoluirala u stalni Pulferov postav koji je dostupan na svim uobičajenim lokalitetima. Čin-čin!
Dok ovo tipkamo mnogi od vas znaju što bi trebali dobiti kada otvore bocu ili pred sebe dobiju naš svježe točeni hefać – ukratko svijetlo i iznimno osvježavajuće pšenično pivo, jače karbonizacije, svilenkaste teksture i specifičnih aroma i okusa banane i klinčića. Naravno, spravljenog na tradicionalan način o kojem ćemo drugom prilikom opširnije.
No, o imenu su u opticaju razne mitološke priče pa još jedna neće škoditi. Kada smo je mi čuli, svaki naš prijedlog imena i brendinga koji smo imali za ovaj kolab… a ono, zasluženo se izgubio u pivskoj pjeni. Ravno s tipkovnice Gorana Kramarića, aka Dassa Gozza. Uživajte!
Priča o Brundelweissu započela je zaprešićko-desinićkim ljubiteljem dobre kapljice i vrhunskih suhomesnatih delicija, a ujedno i potkovanim španerom malog nogometa – Damirom Brundićem! Brunda se na terenu isticao lucidnošću zbog koje je mogao lakoćom predvidjeti igru, ali i učestalim loptama u prostor za kojima bi vikao: ”Idi, idi!” praćen zbunjenim pogledom suigrača koji tu loptu ne bi stigao niti da je Gareth Bale u najboljim danima!
Posebno jak bio je Brunda u trećem poluvremenu, kada bi se nerijetko pivice otvarale jedna za drugom, a nasmiješeni brk sve više i više širio.
Kako smo ga znali i buraz i ja, uvijek bi imali anegdota za prepričati, bilo s termina, bilo s terena, pošto bi Brunda povremeno pomagao burazu u poslu, pa materijala definitivno nije manjkalo. I tako smo jednom, vrteći zadnje alkoholom upogonjene dogodovštine, zaključili da bi Brunda zapravo bio idealan naziv za kakvo bavarsko pivo. Pogotovo za weizen! ”Zamisli da imaš svoju svoj weizen u Bavarskoj i nazoveš ga Brundelweiss!” Smijeh, zajebancija na ime s bavarskim naglaskom na sto načina i to je to – Brunda je od sad ime svakog weizena kojeg kuhamo!
E sad, Festival homebrewera u Zaprešiću 2014. bio je idealna prilika za iskušat prvu verziju Brundelweissa. Do tad nismo imali uspjeha s weizenima iz kućne radinosti, ali ovaj put imali smo recept Arslana Mesihovića iz mostarske Oldbridž pivovare koji je na našem Homebrew prvenstvu te godine digao srebro sa svojim weizenom. Probao sam ga s mini BOS stola i totalno se oduševio! Bio je to prvi homewbrew weizen koji me podsjetio na Weihenstephanerov, a ne neki jalovi, kiselkasti pokušaj kakve smo obično svi dobivali, pa pokušavali same sebe uvjerit da nisu tako loši. Još pamtim izjavu izmučenog Bojana Papa na jednom od druženja pivara u Magic Beer Room-u koji je napokon glasno rekao ono što svi zapravo mislimo: ”Jedini problem s weizenom je taj što ga nitko od nas ne zna napravit!”
Kako smo Arslan i ja već od prije bili u kontaktu preko Face-a radi nekih drugih stvari, javio sam mu se i nahvalio pivo, a on mi je u duhu pravog američkog homebrewera odmah poslao detaljan recept sa svim trikovima koji daju takvo pivo. Čovjek koji je zapravo probio led i prvi iskušao recept, bio je Luka Motočić, jedan od organizatora Homebrew prvenstva i glavni zagovornik belgijske pivske kulture. Za svoj ročkas je skuhao weizen prema Arslanovom receptu i kad smo ga probali te večeri, samo smo se znakovito pogledali. To je to, imamo weizen!
Sad ga samo još treba ponovit za festival. Od pivara tu su Master Yoda himself – Matt Hollingsworth s čak 2 piva, tag team Zao Gnomm i Hmeljita (Janko Cvitaš i Adriana Milina) i zagorski kralj baltičkih portera Anđelko Zrinski. No, ono što je najbitnije, znali smo da će i Brunda doć na festival i zapravo smo se dogovorili da mu spremimo iznenađenje. Brundelweiss – pivo s logom na foru Franziskanera, ali s ilustracijom njega umjesto njihovog nacvrcanog fratra! Svi su bili unutra, buraz, cura, frendovi s kojima sam kuhao, a Božidar Horvatić, koji danas crta brutalne stripove u vlastitoj produkciji, je složio logo. Čak smo i slogan isfurali: ”Jedes Tag macht viel Spaß mit Brundelweiss!” Sve je bilo usmjereno na to da ostane paf kad vidi cijelu stvar na festivalu. Nalijepili smo etikete, isprintali plakat, stavili ga na stol i krenuli istakat weizen ljudima. Pivo se kroz dva tjedna u boci transformiralo u banana bombu, sve koji su ga probali odmah je podsjetilo na Paulaner ili kakvo drugo pšenično koje ih asocira na Njemačku. Brunda oduševljen skače oko nas. Prepoznao se na etiketi i svima pričao kak je to on, a pivo je hit među ljudima. Vraćaju se po još, pitaju gdje se to može kupit, jel ga ima možda u Kauflandu, a Brunda odmah naručuje još dvije gajbe, pa kolko košta da košta!
Prošlo je od tad dosta vremena, pa naravno da je Brundelweiss od tog festivala doživio nekoliko kozmetičkih zahvata, ali post o tome neka ostane za neku drugu priliku, jer tko će sad pisat još i o tradicionalnim njemačkim tehnikama i temperaturama fermentacije kad naprosto možemo reći: ”When you brew Hefeweizen, do as the Germans do!”
Ova priča neka ostane na Brundi, čovjeku iza imena Brundelweiss, čovjeku s loga, ali i čovjeku čiji iskusni brk mora blagoslovit svaku šaržu.
E tako, pa nek je i zabilježeno u PULFER STORIJU. Danas smo na terminu skupa s Kramom, a nakon toga 3. poluvrijeme s Brundom. Živjeli!
